Izuzetno je dragocena, i u mnogo čemu nezamenjiva, uloga žena u provođenju i čuvanju narodnih običaja. Tokom godine ima pojedinih dana, praznika i običaja u kojima su žene ne samo glavni nego i isključivi činilac. Među tzv. ženskim svečanostima je i Ženski dan, koji se praznuje četvrtog dana Božića.

U svakoj kući, prema mogućnostima, za božićne dane je naspremano jela u obilju, pa se ovoga dana, do koga je još jela i pića preostalo, posebno ništa novo ne gotovi. Zato se podrazumevalo da tada same žene mogu malo da predahnu i na svoj način se provesele. Žene, uglavnom koje nisu prezauzete podizanjem dece i nemaju kćeri stasalih za udaju, međusobno se posećuju i goste u prijatnom razgovoru. U prošlom veku, kako je zapisao Vuk Vrčević, o Ženskom danu je ženama bilo slobodno da u prijateljske kuće odlaze i vesele se - od zraka do mraka.

Kada je pre pola veka ugledna francuska intelektualka i poetesa Edit Toma, govoreći o budućnosti čovečanstva, tvrdila da će doći do obnove neke vrste matrijarhata, a time i do prevlađujućeg uticaja žena, što će biti posledica njihovog novog društvenog položaja, njena tvrdnja se činila koliko neverovatnom pretpostavkom toliko i isključivo feminističkom jednostranošću. U tom trenutku je Edit Toma bila predsednica Međunarodne konfederacije žena, pa se, samim tim, i ova njena tvrdnja mogla lako dovesti u okviru tipične ženske zagriženosti ili bujne mašte.

U srpskom seljačkom društvu, koje neki olako označavaju kao patrijarhalno, postojali su, između ostalih, ovi ženski praznici: Ženski dan - kako se nazivao četvrti dan Božića (10. januara), kada su se žene, kojima je tad bilo "slobodno veseliti se od zraka do mraka", okupljale na predah i svoje veselje, Babin dan - koji je sutradan po Sv. Jovanu ili 21. januara, kada se s poklonima odlazilo babicama koje su pomagale roditeljima pri porođaju. Revena - koja je prvoga dana uskršnjeg posta (pokretan praznik, ove godine će biti 2. marta), kada žene spreme jela i pića za isključivo svoje veselje, sa plaćenom muzikom kao jedinim muškim prisustvom, Žensko veselje - sutradan po Jeremijindanu (tj. 15. maja), kada samo žene, okupljene kod jedne od njih, kafenišu i piju komovicu, itd, a da ne govorimo o Vavedenju (4. decembra), koje se u nekim krajevima svetkuje kao Ženska Bogorodica, niti o ženskim slavama u praznovanju krsnog imena kao najveće kućanske svečanosti, ili o devojačkim povorkama kakve su, tokom godine, bivale kraljice, cvetonosice, lazarice, kalinarke i sl, koje su imale veliki obredni značaj.

Autor: Mile Nedeljković